Listing 1 - 2 of 2 |
Sort by
|
Choose an application
Periodično sagledavanje historiografske produkcije u Bosni i Hercegovini imalo je značajne rezultate za ocjenu njenih dostignuća i planiranje budućih aktivnosti. Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. imala je krupne posljedice na stanje bosanskohercegovačke historiografije, historiografije jugoistočne Evrope, pa i šire, a kao posljedica toga povećan je interes za prošlost i traženje u njoj odgovora na aktualna zbivanja. U tom razdoblju u Bosni I Hercegovini i njenom susjedstvu historijska nauka je poslužila i kao instrument aktualne politike, pa je ponestalo mjesta za kritičke analize historijskih izvora i njihovo objektivno vrednovanje i interpretiranje. Od tada su prisutne težnje da se stvaraju separirani i zatvoreni sistemi kako bi se imala vlastita nacionalna nauka, institucije, umjetnost i školstvo, a to je dovelo do degradacije nauke i kulture i njene marginalizacije u odnosu na evropske i svjetske tokove. I pored izuzetno nepovoljnih mogućnosti za bavljenje historijskom naukom, zabilježeni su ipak određeni rezultati. U središtu istraživanja raznih profila naučnika nalazili su se uglavnom radovi koji su se bavili nacionalnom problematikom. Tematska zastupljenost bila je usmjerena na teme koje se odnose na vlastitu naciju, granice, političku historiju, regionalnu i lokalnu problematiku, što je dovelo do zatvaranja u uske, nacionalne okvire. Mogućnost saradnje ili rada na zajedničkim projektima u Bosni i Hercegovini u potpunosti je marginalizirana.
Choose an application
This essay will provide an introductory discussion of the historiography of the Bosnian genocide of 1992–1995 in the works of foreign scholars. The historiography is too large for this discussion to be exhaustive. We have attempted here to provide the principal categories of relevant works while citing the most important examples of them, before discussing the historiographical deficiencies and the tasks awaiting future scholars of the genocide. The reason for the dearth of monographs on the Bosnian genocide is that the subject is highly controversial, and any scholar who seriously studies it and expresses an opinion is likely to create enemies for themselves. There is a tendency of scholars to see the war in postmodernist terms, in terms of Serb, Croat and Bosniak “narratives”; as opposed to objective truth, which discourages taking the subject intellectually seriously. Furthermore, the prevailing ideology and discourse stemming from the international administration is one of reconciliation and putting the past behind us. So there is a disincentive to study the genocide in depth; a preference for studying more liberal feel-good themes related to reconciliation, memory, transitional justice and post-war reconstruction. The Bosnian genocide therefore awaits a new generation of foreign scholars to take it seriously as a subject and explore it in detail.
Listing 1 - 2 of 2 |
Sort by
|